„U rakiji je esencija srpskog bića, najpre radost, zatim svečanost ukusa, zatim bes, samilost, osećanje da je svet dobar i da su svi koji piju prijatelji“, rekao je Momo Kapor. Ali kako je ovo piće postalo “esencija srpskog bića”?
Istorijat rakije na našim prostorima
Istorijski dokazi potvrđuju konzumaciju rakije na našim prostorima za vreme cara Dušana (paragraf 166 njegovog Zakonika iz 1354. godine). Pisani zapisi takođe otkrivaju da se proizvodnja rakije nastavila i tokom osmanske vladavine od 1389. do 1878. godine. Osmanlije su ubirali porez od 12 aspera po kazanu.
Kako su Turci počeli da se povlače sa ovih teritorija, a ogromno Otomansko carstvo je krenulo da se smanjuje, rakija je postala simbol slobode, označavajući pobedu nad islamskom zabranom alkohola.
Počevši od kasnog šesnaestog veka, proizvodnja i potrošnja žestokih pića značajno su porasli na Balkanu. Pojavile su se kafane, proširilo se voćarstvo i modernizovali su se načini proizvodnje.
Prvobitni kazani za destilaciju su bili napravljeni od gline, drveta, metala ili njihove kombinacije. Tek posle Drugog svetskog rata bakar je postao ekskluzivni materijal za izradu kazana. Iako ovi bakarni kotlovi održavaju ključnu ulogu u proizvodnji, savremena postrojenja koriste sofisticiranui modernu opremu za polukontinuirane i kontinuirane proizvodne procese.
Ovaj prelazak sa zanatske na industrijsku proizvodnju transformisao je pejzaž proizvodnje rakije.
Srbi i rakija – Tradicija, duh i ljubav
U Srbiji postoji bogata tradicija proizvodnje rakija, a posebno se ističe rakija od plemenite kruške nazvana Viljemovka. Kada su plodovi ove kruške još sitni, stavljaju se u boce koje se zakače na grane drveća. Tek kada plodovi sazre i postanu veći, boca se skida s drveta i ispunjava rakijom, koja dobija poseban ukus ovih plodova.
Osim Viljemovke, prave se i druge vrste rakija kao što su lozovača i komovica, koje se dobijaju iz ostatka nakon proizvodnje vina. Takođe, postoje razne klekovače i travarice napravljene od lekovitih trava koje daju poseban ukus ovim pićima.
Najistaknutija rakija u Srbiji je šljivovica, posebno ona napravljena od šljive požegače. Ova šljiva je uspešno uzgajana oko Valjeva, Kraljeva i Čačka. Šljivovica se izdvaja svojim posebnim ukusom, aromom i karakteristikama, a proizvodnja ove rakije ima duboke korene u srpskoj tradiciji. Njen proces pečenja postao je gotovo ritual oko kojeg su stvorene brojne narodne pesme i priče.
Šljivovica predstavlja simbol srpske tradicije i kulture. Njeno pečenje u bakarnim kazanima ima duboko ukorenjen značaj i predstavlja spoj različitih elemenata kao što su priroda, narodna pripovedanja i duh našeg naroda. Njen ukus sa sobom nosi sunce, kišu, vetar, ali i karakter naroda koji je stvara. Šljivovica je simbol srpskog inata i slovenske sete.
Srbija je jedinstvena po tome što proizvodi rakiju od šljiva, dok ostali narodi to ne čine. Rakija je postala neizostavan deo svih važnih trenutaka u životu, bilo da je reč o rođenju, ispraćaju u vojsku, venčanju, crkvenim obredima ili druženju.
Rakija ima dubok uticaj na srpsku kulturu i tradiciju. Ona predstavlja naš duh, karakter i način života.
